Naš radni prostor svakog ljeta, tijekom
praznika, nasele šišmiši. Svake godine u sve većem broju vraćaju se k nama i
skriveni u zavjesama čekaju noć. Ove ih se godine vratilo više od 30. Davida i
mene se na boje. Možemo vježbati, pjevati, plesati, pričati, vikati i smijati
se. Ponekad neki proleti kroz prostor, onako usput, u znak pozdrava. Uznemire
se rijetko, npr. kad nas nema, a u prostor uđu nepoznati ljudi, no kad smo mi
prisutni, šćućure se u zavjesama i strpljivo čekaju da ljudi odu.
Bezopasni su i
dobroćudni, iako ponekad ne djeluju tako dok štite svoj prostor ispuštajući
nečujne prijeteće zvukove i salijećući ljudske glave. No, najčešće naši članovi
ni ne znaju da krajem ljeta vježbaju u prostoru punom šišmiša.
Nakon nekog vremena
naše jato odleti, no ove mi je godine taj rastanak posebno teško pao. Stalno sam
odgađala najavu i početak jesenjih tečajeva. Slušala sam ih noćima dugo i pomno, pratila njihov let i njihove navike i između šišmiša i ljudi izabrala sam - šišmiše. Sve
sam radionice bila spremna otkazati zbog njih. No ipak su otišli, ne iznenada i
u tišini kao do sada, odlazili su postepeno i pozdravljali se dugo. I dali su
mi puno.
Zato sada i pišem ovaj blog u
znak zahvalnosti svim bićima prirode za ukazano povjerenje i
za toplinu s kojom prilaze meni i mojoj obitelji gdje god da jesmo. Blog o odbačenim
vrstama koje izumiru zahvaljujući ljudima.
Za one koji to ne znaju, šišmiši su blagoslov za svako
mjesto, svaki dom u kojem se pojave, barem su to bili nekad, prije nego što su
izvrnute vrijednosti preplavile svijet.
U kineskoj tradiciji i danas, tijekom dočeka Nove Godine, izrezuju se
šišmiši od papira i stavljaju na prozore u znak dobre sreće. Znakovi šišmiša
izrezbareni su na mačevima i drugim predmetima zaštite.
U balkanskom vještičarenju šišmiši simboliziraju demone
podzemnog svijeta, sve one zaboravljene duše i mračne sile koje ljudi umjesto
da prepoznaju i prihvate, nastoje uništiti, a koje ih i dalje neumoljivo slijede neodvojive
od njih. Donji svijet, naličje ovoga svijeta izvrnuto je poput šišmiša u snu, a
zastrašujuće poput šišmiša u letu. To su one sile koje je nekad bilo nužno
udobrovoljiti putu do ozdravljenja , na
ispraćaju duša u onaj svijet, a ponekad na dobrodošlici u ovaj. Dijelovi tijela
šišmiša koriste se u magiji, za zaštitu, izradu amajlija i još mnogo štošta. No
šišmiši u magiji danas su rijetkost jer pravih vještica gotovo da nema, a New
Age shamani raspali bi se već pri samom kucanju na vrata podzemnog svijeta.
Šišmišima je jedini stvarni prirodni neprijatelj – čovjek. Ljudi
su ti koji im uništavaju staništa, koji ih zatrpavaju smećem i truju im vodu i zrak, koji im umjetnom rasvjetom
otimaju svaki pedalj mraka i skrovišta. Ljudi su ti koji stvarajući
u pop kulturi negativnu sliku o njima, uzimaju sebi za pravo da jednu po jednu
vrstu šišmiša brišu sa zemlje i podzemlja. Istrebljujući ove glasnike iz mraka, nismo se
oslobodili svojih strahova, naprotiv, doprinijeli smo da naše najgore noćne
more postanu stvarnost.
Strah od šišmiša postaje još zanimljiviji ako uzmemo u
obzir da su oni puno sličniji ljudima, nego miševima. Štoviše, neke afričke
vrste šišmiša su zapravo primati i sudeći po teoriji evolucije imaju iste
pretke kao majmuni i mi. Ne samo to, čak i njihov kostur neodoljivo podsjeća na
ljudski. I da ne zaboravim, šišmišice kao i ljudske majke imaju samo dvije
dojke i rađaju samo jednog mladunca godišnje. Mladunci teško preživljevaju, ali
srećom mogu dugo poživjeti, poput ljudi. Majke šišmišice nježne su prema svojim
mladuncima, komuniciraju sa njima i međusobno. Šišmiši su veoma socijalna i
komunikativna bića koja brinu jedna o drugima. Signali im ne služe samo za eholokaciju,
nego i za komunikaciju i poput delfina, veoma su inteligentni. Možda jesu
slabovidni, ali nisu slijepi, barem nisu sve vrste. Sva čula su im razvijena,
no posebno njuh i sluh , a i dodir. Ne daju se dragati poput drugih životinja
jer su preosjetljivi, osjećaju vibracije, osjećaju prostor i namjere ljudi u
prostoru, ali komuniciraju s nama. No ljudi ih uglavnom ne čuju…i ne vide.
Te bezazlene i osjetljive životinje plaše se ljudi i ljudi
se plaše njih. Neznanje i strah su često jedine poveznice između šišmiša i ljudi. Šteta, jer
šišmiši su iznimno važni za uravnoteženi ekosustav, za zdravlje prirode, za
bogatstvo njenih plodova, za opstanak svih vrsta pa tako i ljudske. Šišmiši ili netopiri, jedini sisavci koji
lete, te plahe, a veoma korisne životinje najbolji su insekticidi, uništavaju ogromne količine štetnih kukaca
(evropske vrste), poneki se hrane voćem , mnogi oprašuju biljke, a samo tri neevropske vrste
sišu krv životinjama, ne ljudima.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.