Pokret za oslobodjenje i rehabilitaciju zmajeva - 1.dio

Harmonično jedinstvo žene i zmaja i što je civilizacija učinila po tom pitanju

 

- Iza svakog uspješnog magarca stoji zmaj koji riga vatru – Poslovica je to iz Shreka 1 koja puno govori o zmajevima, magarcima i cjelokupnoj povijesti civilizacije.

Uvjerena sam da bića koja se sada nazivaju zmajevima potječu iz jednog univerzalnog mita, organskog i neodvojivog od života na Zemlji i naše biologije, transformirajući se kroz povijest brojnih kultura diljem svijeta, i pod specifičnim utjecajima, u razičita bića.

U mnogim tradicijama zmajevi su bili bića od velike duhovne važnosti, najveće ponekad . U istočnim kulturama i indijanskim plemenima zmajevi su uglavnom bili, a ponegdje još uvijek i jesu, štovani kao predstavnici sila prirode i svemira. Smatrani su dobrim stvorenjima i povezivani su s mudrošću i dugovječnošću. Obično se smatralo da posjeduju nadnaravne moći, a često su i povezivani vrelima, kišom i rijekama, razumljivije, sa plodnošću. U mitovima nekih kultura imaju i dar govora. 

Na Balkanu su domaći zmajevi bili dobri, a one iz tuđine, neprijateljeski raspoložene, tjerali su i svladavali zmajeviti ljudi i zajednički seoski rituali . Zmajevi su bili nadzemni predstavnici moćnog boga Velesa, a zmije podzemni. Korijen riječi ZMaj, ZMija, ZEMlja, ZIMa, ŽENa je gotovo identičan i ukazuje na ženski princip, na neka pradavna maglovita vremena kada je život na planeti bio ustrojen potpuno drugačije.

S druge strane, u europskoj mitoligiji, perzijskoj i još nekim kulturama zmajevi su često zla stvorenja, Zašto? Zašto je u nekim tradicijama došlo do veće ili manje devijacije od originalnog mita? Jasu li u pitanju različiti zmajevi?

Iz Wikipedie:

"Quetzalcoatl ("pernata zmija") naziv je za pernato zmijoliko božanstvo antičke srednjoameričke kulture. Prema srednjoameričkom mitu, Quetzalcoatl je također i mitski heroj od kojeg potječu gotovo svi srednjoamerički narodi. U tim mitovima on je često opisivan kao božanski vođa Tolteka i mnoge različite mezoameričke kulture tvrde da su jedini pravi potomci Quetzalcoatla. Božanstvo Pernate Zmije bilo je važno u umjetnosti i religiji u većini zemalja Srednje Amerika gotovo 2000 godina, od predklasične ere sve do vremena španjolskih kolonizatora. Mnoge civilizacije su štovale Pernatu Zmiju, uključujući Maye,Olmeke, Mixteke, Tolteke, Asteke. Simbolika pernate zmije govori o jedinstvu ženskog (zmija) i muškog (pero, let, nebo) principa.

U nekim dijelovima Azije zmaj se često štuje kao simbol sreće i zdravlja. Azijski su zmajevi smatrani mitskim vladarima vremena, a posebno kiše i vode. Oni su najstariji i najpovoljniji simbol u kineskoj mitologiji i Feng Shuiu. Utjelovljuju mudrost, dobru sreću, snagu, plodnost, hrabrost, božanstvenost, vodstvo, blagonaklonost i prosvjetljenje. Zmaj je energičan, odlučan, optimističan inteligentan i uspješan.

Na Dalekom istoku nebeski je zmaj mitski otac brojnih dinastija, i kineski su ga carevi nosili izvezena na svojim barjacima. Kineski zmajevi nisu prikazivani s krilima kao europski zato što se vjerovalo da oni mogu letjeti pomoću magije." 

Ovdje je ženski princip potisnut u unutarnju moć inherentnu zmaju vladaru – magiju, a zmaj je transformiran u nebesko biće i pretežito muški arhetip. No predpatrijarhalni znakovi ostali su prisutni u izgledu kineskog zmaja. Prikazuje se sa glavom kamile, rogovima jelena, vatrenim očima, dugačkom bradom, ušima krave, tigrovim šapama, orlovim pandžama, dugim, zavojitim vratom, trbuhom žabe i perajama šarana.

U staroslavenskom rodnovjerju, zmaj-zmija je Velesov predstavnik/ca. Na Balkanu Veles je zaštitnik divljači, stoke  odnosno blaga, glazbe i veselja, magije i narodne medicine, zdravlja i lukavstva. On je velikodušan i daje (Daj-bog) novac, plodnost,...On kao najveća zmija podzemnog svijeta brine o svim ostalim zmijama, odnosno dušama umrlih, a u borbe često ulazi u obliku zmaja. Zmija je duboko povezana sa snagom zemlje, a bivajući istovremeno i simbol plodnosti i falusni simbol, bipolarno je biće. Veles je i veliki zmaj, a na Balkanu posebice u srpskoj i vlaškoj magiji zmajevi su smatrani dobrim bićima koji štite zajednicu, ponekad direktno, no najčešće preko zmajevitih ljudi. Veles odnosno zmija/zmaj obitava u podnožju stabla, u pećinama, na mračnim i vlažnim mjestima, u utrobi zemlje, u suživotu sa meternicom planete, odnosno njen neodvojivi dio. Manifestacija životodajne/razorne snage planete u zlom muškom liku iz patrijarhalnih mitova.

Zmaj je dakle bilo moćno životodajno cjelovito biće koje u sebi sadrži ne samo muško/žensko jedinstvo, nego i sve elemente stvaranja i postojanja u maksimalnoj snazi. Kratak je korak od te informacije do pitanja: zašto, kako i kada je to moćno biće, božanstvo, kvaliteta ... čije je postojanje iznimno važno za opstanak zajednice,...zašto, kako i kada je taj zmaj postao negativno čudovište europske,perzijske i još nekih kultura?  

Evropski vladari i plemstvo nosili su zmajska obilježja na odorama, štitovima, grbovima. Na svim obilježjima vlasti ističu se zmajske figure kao simbol neovisnosti, vodstva i snage. Mnogi su zmajevi predstavljali i mudrost; ubijanje zmaja nije samo samo davalo pristup njegovom blagu, nego je značilo i da je junak savladao i najlukavije od svih stvorenja....Koga je to junak svladao?  

S druge pak strane, u srednjem su vijeku zmajevi često bivali simboli napuštanja vjere i izdaje, ali i ljutnje i zavisti, a s vremenom su postali i simbol velikih katastrofa. Skriveni u planinskim i podzemnim spiljama, gramzivi i mrzovoljni, ljubomorno su čuvali blago, dragocjenosti, zlato, dragulje i poneku otetu princezu...koju je naravno hrabri vitez trebao spasiti. Od čega? 

Još češće je bljedolika princeza sjedila sama, ni više ni manje, nego na samom vrhu kule od bjelokosti čekajući svog princa da uništi zmaja i prodre u nju ;). U borbi za princezu hrabri vitez je morao svladati aždaju koja bljuje vatru, odrubiti i više glava ponekad, zariti mač ili koplje u divlje srce, a ako još uzmogne, pojesti to toplo, krvavo, zmajsko srce. 

Za to vrijeme princeza je kopnila svakim danom sve više, i jedući sve manje, prestala obavljati sve prozaične životne funkcije. Lišena energije i snage, tako mlada, a tako umorna, pretvorila se u beskrvno tijelo i velike čežnjive oči koje isisavaju život iz svega što pogledaju, oči sposobne vidjeti samo svog junaka kako galopirajući stiže na bijelom konju spreman da je pretvori u svoju sjenu, pardon, ženu.
 

U nastavku  slijedi: Buđenje Zmaja

Uskrsnuće Babe Jage

Baba Jaga, Baba Roga,..., ta stara vještica i jedan od aspekata Babe, sadržavala je u sebi sve aspekte i ženstvenosti i života od rođenja do starosti i smrti, i kao takva bila je u stanju komunicirati sa, odnosno integrirati sve duhove prirode predslavenskog doba, kao i Božice / Bogove praslavenskog panteona, što ju je činilo vrlo moćnom. Zato je ona u patrijarhalnim tradicijama postala zastrašujući lik kojeg je trebalo uništiti ili barem rascjepkati u nepovezane dijelove. 

 Ona može biti vrlo velikodušna, ali i izuzetno opasna kada je ljuta ili uvrijeđena, no odbacivanje Baba Jage znači odbacivanje vlastite snage i znanja.Ona je ta koja odabire i inicira ljudsko biće, ne obratno. Ako je u pitanju samo znatiželja, ne preporučuje se pristupiti joj.. Onaj kojem je cilj moć, na pogrešnom je putu, a oni koji je traže ne znajući zašto, bolje da je zaborave. Ona daje iznimno teške zadatke i prema onima koji nisu spremni ili nisu u stanju dovršiti ih nije milosrdna. Njen dom je okružen ogradom od kostiju onih koji su pokušali ispuniti njene zadatke i doživjeli neuspjeh.

Baba Jaga nije nimalo suosjećajna, zapravo krajnje je okrutna, pogotovo ne prema onima koji su zaboravili na prihvaćanje i poštovanje ženskog principa. ... Suosjećanje, smjernost i opraštanje može pomoći da se preživi ogroman protok energije kad je ona u pitanju.. Naravno duboko poštovanje za Zemlju i svu njezinu djecu, ne samo ljude. U mnogim se tradicijama priziva Baka Zemlja ne samo Majka Zemlja. 

Baba Jaga će doći, pomoći ili odmoći ako ona želi, kad želi i u obliku koji ona odabere. Ljudi mogu kontrolirati mnoge druge sile, ali nikada neće biti u mogućnosti kontrolirati Baba Jagu. Pokušavajući je uništiti, patrijarhalna civilizacija poništila je samu sebe. Baba Jaga jača i od samog vraga. Ona ga najbolje poznaje.

Šamanizam na Balkanu

Povratak korijenima je proces i traje cijeli život, a mi smo samo putnici u Smrt... 

Šamanske tradicije su one u kojima su šamani bili centar zajednice  i vični ulascima u stanja transa, a o njihovim znanjima i vještinama ovisio je ne samo opstanak zajednice i ljudske vrste, nego i skladan razvoj cjelokupnog života na planeti. Destruktivne sile preusmjerile su zdrave evolucijske procese u devijantno stanje civilizacije kakvo imamo danas, a  šamanske kulture istrebljivane su tisućljećima... rezultati su na planeti više nego vidljivi... 

Dakle, šamanizam (u širem smislu od samo sibirskog) karakteristika je predslavenskog razdoblja, kako na Balkanu, tako i šire. Zemlja nam je Pramajka, u njenu se utrobu naša tijela vraćaju. 

Staroslavenska pak civilizacija bila je razrađenija, ali i dalje duboko povezana s prirodom, a balkansko vještičarenje može, a i ne mora, biti povezano sa staroslavenstvom. Balkanske "šamanke i šamani" odabrani su i inicirani su direktno od duhova prirode odnosno onostranih sila, oni jesu u stanju ulaziti u različita stanja transa i da, oni mogu svoje djelovanje kanalizirati kroz staroslavenski paganski krug kao žreci, ali mogu i kroz kršćansku krunicu. Šamanizam, vještičarenje i staroslavjerje, mogu, ali ne moraju biti direktno povezani. 

Iako su staroslavenska božanstva personifikacija duhova prirode, neka od njih su, ako ne važnija, onda barem drevnija. Veles, koji prebiva u podzemlju, u korijenu stabla nosi snažnu simboliku, puno dublju od one isključivo patrijarhalne, kao starca predstavljenog medvjedom ili bikom. I njegovi predstavnici ZMija (ženski simbol) i ZMaj (muški) imaju isti korijen kao ZEMlja ili ZIMa ili ŽENa. Postavlja se pitanje, je li Veles isključivo muški lik i koga je Perun kao snažni muški arhetip prividno porazio? Simbolika vječite igre svjetla i tame koja se iz današnje perspektive interpretira kao borba...Sličnu simboliku ima i Quetzelqoatl, pernata zmija.  Ili yin-yang...

Cjelovita slika doslovno blješti iz svih simbola ukoliko ih znamo iščitati....i s povjerenjem krenuti na samotno putovanje na tihi poziv Duha.

Zimski Solsticij

Zimski solsticij - najkraći dan i najduža noć u godini – 21.12. nakon  kojeg slijede tri biblijska  dana mraka do Badnje noći, 24.12. i Božića idućeg dana, kada se Sunce opet rađa i počinje rasti.

Razdoblje koje je, unatoč višegodišnjoj predbožićnoj histerizaciji društva, mnogim

ljudima teško...Mračne noći duše, depresije i povećana potrošnja sedativa, antidepresiva i alkohola u pozadini povećane predblagdanske potrošnje. Čak i ako se zadnjih godina, zbog egzistencijalne neizvjesnosti, takva stanja mogu smatrati opravdanima, treba li uistinu biti tako? Jesu li oni koji ne podliježu masovnoj božićnoj ekstazi kupovine, darivanja i druženja ....jesu li ti ljudi pomalo devijantni, imaju li poblem? Oni su u potpunosti u skladu s vremenom. I to ne samo s ovim društveno-povijesnim konstelacijama kada su razlozi za brigu stvarni, nego i sa godišnjim dobom kroz koje prolazimo. Bez smrti nema ponovnog rođenja. Makar samo mrva simboličnog umiranja potrebna je za novi početak. Ljudi koji susreću svoje najdublje strahove, tonući u intimni bezdan, u dubokom su kontaktu sami sa sobom, a već desetljećima gledam kako ih društvo uporno uvjerava u suprotno. I zato pišem. Moji snovi će biti mirniji, a buđenje vedrije ako se slike pred mojim očima i istina iz kostiju pretoče u riječi.

                                                            

 Razdoblje prije i oko zimskog solsticija kada je toplo, životodajno Sunce najudaljenije od Zemlje, dio je godine kada se planeta, koja je trenutno naš jedini dom, hladi, a sjeme novog života smješta se u njenoj mračnoj posteljici. Doba tišine kada cjelokupna priroda usporava dah i tone u duboki san i prividnu smrt, a sve suvišno se odvaja, reciklira, transformira i pohranjuje. S dubokim poštovanjem, prepuna nadahnuća gledam  umiranje starog i začeće novog, i nestajući u tišini dubokog prijelaza, u prostoru van prostora i procjepu između vremena, naslućujem svetost života i smrti...Svetost koja u potpunosti odudara od agonije umirućeg društva na aparatima gdje se umorna tijela iscrpljuju jureći od jednog supermarketa do drugog, dok mediji bruje o veličini i cijeni košarica...

Zimski solsticij je razdoblje revizije  kad s opraštanjem otpuštamo staro, kad zaključujemo stare obaveze i pripremamo se za nova poglavlja. I poželjno je u ovim danima mraka počistiti staro i posijati sjeme novog, definirati i jedno i drugo jer kako ćemo otpustiti nešto, ako ne znamo što otpuštamo, kako privući novo ako ne znamo što želimo. Kod većine starih tradicija, prvi krug je uključivao definiciju onog  što treba otići, pražnjenje posude koju ćemo napuniti novim sadržajem. 

Čarolija je u jednostavnosti i postoje ljudi koji to znaju i znajući to, žive ispunjene živote. Poput krijesnica svijetle u mraku osvjetljavajući put onima koji imaju oči da uistinu vide. Susrećem ih svakodnevno, različite sudbine, različiti svjetonazori, svuda, u svim slojevima društva, žive i unutar i izvan sistemskih zadatosti. Suština se može ispoljiti svugdje, u svim okolnostima i na najneočekivanijim mjestima. Sistem je samo u glavama, sloboda također.

Svi možemo osmisliti jednostavne postupke, rituale kojima ćemo Univerzumu potvrditi svoje namjere. Sjeme se sije ovih dana i kako posijemo, tako će nam biti. Nitko drugi to ne može učiniti za nas...u hladnoći i  mraku zimskog solsticija mi smo sami. Hoćemo li nakon njega ustati, koračati i rasti ovisi o nama samima. Isljučivo o nama samima.

I da, to jeste razdoblje darivanja, dijeljenja, ali ne zato da bi nam se višestruko vratilo, nego zbog stvaranja cjelovitosti i ravnoteže, unutar i oko nas. Vrijeme kada oni koji privremeno imaju više dijele svoje obilje s onima koji privremeno imaju manje....a svi, svi mi imamo dar za podijeliti, zagrljaj, osmijeh, riječ podrške...Čak i ako trenutno nemamo ništa, uvijek sa Zahvalnošću možemo primiti nešto, pa čak i ništa. U tome i jeste čarolija Zmajskog Svitka. U svijetu Duha, između davanja i primanja stoji znak jednakosti. Sustvarati  novi svijet možemo svi, a ako je potrebno, čak i iz prividno ničega, sada i ovdje. Svi smo pozvani, zato smo ovdje sada. Skromnije, ja sam zato sada ovdje.