Solarna eklipsa, fizički fenomen pomrčine (totalne ili ne), kad se Sunce, Mjesec i Zemlja usklade. Mjesec između Sunca i Zemlje blokira odnosno filtrira svjetlost Sunca.
Solarna eklipsa kao vrlo snažan trenutak važnih završetaka i još važnijih početaka, daje nam energiju da razbijemo čahuru, osvijestimo krila i poletimo ka željenom cvijeću. Savršeno vrijeme za metamorfozu, transcendenciju u novo stanje postojanja. Rastapajući sva ograničenja koja nas vezuju za prevaziđene obrasce, daje nam povjetarac za let i otkrivanje svijeta iz nove perspektive.
Pomrčina sunca često je u okultnim tekstovima opisana kao alkemijsko vjenčanje Sunca i Mjeseca u stanje savršene ravnoteže. I solarna i lunarna eklipsa, magična su razdoblja i upravo zato, magija se ne preporučuje nedisciplinirnom umu. Prirodne sile su snažne i rezultati mogu biti nepredvidljivi. Poželjne su meditacija i kontemplacija, otpuštanje starog i stvaranje novog, buđenje snova, postavljanje ciljeva iz dubine duše i u skladu sa silama Univerzuma. Razdoblje od 24 sata prije i nakon pomrčine idealno je za meditativne procese, i statične i plesne, kao i za čašćenje bogova i bića iz drugih svjetova. Ukoliko smo dovoljno otvorenog uma, možemo i inicirati kontakt s božanskim snagama.

Zima je na odlasku, a proljeće klija. Nečujno kuca na naša vrata, a mi možemo otškrinuti vrata i ponuditi dobrodošlicu. Svježe voće, med mlijeko, prvi pupoljci, prigodna pjesma dobrodošlice i srce spremno na promjene i proljeće u životu.
Jednostavno i nevino poput bjeline, čiste i slobodne od svih materijalnih ograničenja.
Živa priroda ponovno se rađa prepuna života, a slobodna i čista.
Zatvorimo oči i dišemo, dišemo polako i duboko, osjećamo svoju okolinu i svoju nutrinu. S izdahom dozvolimo da staro ode, s udahom osjećamo kako novo klija. Izdišemo prošlost, udišemo sadašnjost, a u njoj klicu budućnosti. Izdišemo zimu i otvaramo se proljeću.
Zahvalimo zimi s ljubavlju i poštovanjem i pozdravljamo novo proljeće u svom životu jer..... Sve Mi(r) smo Jedno :) .... I Stvaranje se budi :) .......
Zatvorimo oči i dišemo, dišemo polako i duboko, osjećamo svoju okolinu i svoju nutrinu. S izdahom dozvolimo da staro ode, s udahom osjećamo kako novo klija. Izdišemo prošlost, udišemo sadašnjost, a u njoj klicu budućnosti. Izdišemo zimu i otvaramo se proljeću.
Zahvalimo zimi s ljubavlju i poštovanjem i pozdravljamo novo proljeće u svom životu jer..... Sve Mi(r) smo Jedno :) .... I Stvaranje se budi :) .......
U trenutku pomrčine, naše putovanje počinje :)
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.