Povratak korijenima - Značaj štovanja predaka

U šamanskim tradicijama, kao i u onima gdje je šamanizam zadržao svoj prikriveni utjecaj, Duh i preci su isto, Duh i sile prirode također. Prožimajući sve, Duh se manifestira kroz životinje, biljke, prirodne fenomene i na bezbroj drugih vidljivih i manje vidljivih načina. Staroslavenski Bogovi , nasljednici još drevnijih Duhova Prirode, prvobitno su bile personificirane sile prirode, toliko moćne da su se njihova prava imena izgovarala samo u iznimnim prilikama i s najvećim poštovanjem. O tom poštovanju i poznavanju različitih energija i kvaliteta, ovisio je opstanak zajednica.

Oni koji su proveli noć u planini, zatečeni razornom olujom, pod munjama rasparanim nebom od kojih svaka može biti zadnja i grmljavinom od koje tlo podrhtava, možda donekle mogu razumijeti svu dubinu i smisao strahopoštovanja i smjernosti koje su naši preci osjećali prema prirodi. Kada nema gromobrana da nas štiti, Perunova moć postaje itekako stvarna. Onim rijetkima koji su proveli ledenu planinsku noć okruženi čoporom vukova i ostali donekle normalni, zauvijek će ostati jasna, ne samo slika vuka kao psihopompa i vodiča između svjeta živih i mrtvih, nego i neizbrisivo urezana spoznaja o vuku kao moćnom duhu staroslavenske mitologije.  A ako su u planini proveli dane i tjedne jedući samo ono što u prirodi raste, svakoj će jestivoj biljci pridavati poštovanje. A tek planinski zaseoci i punina polumračnih, polupraznih koliba koje oko ognjišta vrve nevidljivim životom. Svi oni zvukovi, znakovi i čudnovati događaji o kojima raspredamo priče u godinama koje slijede povezujući iskustva i pretke, čuvare ognjišta, u smislenu cjelinu, dok se sjajne zvijezde i blistavi snijeg sjedinjuju u blještavu bjelinu.

Današnji čovjek samo slutiti može koliko je nekad doživljaj svijeta bio cjelovit i povezan dobokim smislom. Taj moderni Homo Sapiens Sapiens sve je pokorio, svašta izumio, a ništa naučio nije. Tehnološki napredan i gotovo potpuno odvojen od suživota s prirodom i sustvaranja s njom, napravio je branu između sebe i beskrajne rijeke predaka, rijeke života čiji je sastavni dio. Njegov doživljaj svijeta postao fragmentaran, nejasan i nepovezan, dok krhka brana samo što nije pukla. Bujice, potresi i požari u nama i oko nas ruše i odnose iluziju stvarnosti kojoj je vrijeme konačno isteklo.

Gdje je sigurna točka oslonca, sklonište, put u sigurnost? Da li u u naprednoj tehnologiji koja se životom hrani, u VR vođenim vizualizacijama i imaginarnim šetnjama kroz usnimljene božanske krajolike i kompjuterske animacije raja, dok tijela debelih i bolesnih New Age putnika leže u iznajmljenim garsonjerama?  Za većinu to i jeste put, istina i život, s virtualnim leptirićima i cvijetićima na rajskim proplancima društvenih mreža gdje se svi virtualno držimo za ruke, gugućući nježne riječi podrške i gdje nitko nikog uistinu ne poznaje. I bolje da ne poznaje.

Ili…još jedno pitanje. Koja je naizgled nebitna razlika između zemalja u usponu poput Rusije, Kine i Indije i svjetskog policajca poput SAD-a gdje dekadencija, prešavši sve granice suzdržavanja, razara nekoć najjače “demokratsko” carstvo povlačeći sa sobom u provaliju i ostatak svijeta? Odgovor je samo naizgled banalan. SAD je “melting pot”, kotao u kojem se miješa mnoštvo kultura u novopečene coca-cola Amerikance  bez korijenja, tradicije i sjećanja. S druge strane, brojna populacija u sve tri velike sile u usponu zadržala je tradiciju štovanja predaka kroz različite obrede i rituale. Pretke štuju gotovo svi, od seljaka do političara, od trgovaca do generala. Preci su zakon i preci se časte, počevši od vlastitih roditelja, pa unazad  barem sedam koljena. Iako, i to se ubrzano mijenja. Techno Sapiens guta sve.

I među Slavenima je oduvijek postojala i zadržala se Slava  po kojoj su i dobili ime. I obiteljski zaštitnici su zapravo preci. Značaj Slave u društvu toliko je velik da je u Srbiji godine 2014. Slava stavljena pod zaštitu UNESCO-a.https://ich.unesco.org/en/RL/slava-celebration-of-family-saint-patrons-day-01010

Zdrav napredak neodvojiv je od povratka korijenima i počinje s prvim korakom unatrag, pokušajem da povijemo leđa i poklonimo se, za početak našim roditeljima, a potom svima prije njih, kakvi god da jesu ili su bili jer da nije njih ne bi nas bilo. Zahvaljujući njima mi smo ovdje i oni zauvijek žive u našim genima i genima naših potomaka. Sve što su nam proslijedili, a mi potiskujemo ostati će naša slabost, svaka osvijetljena sjenka postati će naša snaga.

Bujice, požari, potresi oko nas neće stati, tek su počeli…..Uronimo li na trenutak u sebe, u Rijeku Predaka unutar nas, u podršku te vode s Izvora i beskrajnu, silovitu Rijeku Života, pokušamo li probuditi  tu Životodajnu Vatru u našim preponama i grudima i osvijetliti njome put kroz tminu, možda ćemo i čuti tišinu Riječi koja nas vodi, tješi, liječi i štiti za dobrobit našu i naših potomaka,  dok se iluzorni svijet kakav smo poznavali  trese i urušava, izgara i nestaje u ništavilu iz kojeg je potekao.

Ključ života u našoj je odluci, a vrata su vidljiva sada i ovdje. Pri ulasku ponijeti odgovornost za sebe i svoje potomke, poštovanje prema precima i zahvalnost. Sve ostalo će se nadodati koliko treba, kako treba i kada treba. Svakom po zasluzi. Preci su i milosrdni i nemilosrdni istovremeno. Oni ne teže osveti, nego harmoniji. Njihova je volja Zakon.