Pokret za oslobodjenje i rehabilitaciju zmajeva - 1.dio

Harmonično jedinstvo žene i zmaja i što je civilizacija učinila po tom pitanju

 

- Iza svakog uspješnog magarca stoji zmaj koji riga vatru – Poslovica je to iz Shreka 1 koja puno govori o zmajevima, magarcima i cjelokupnoj povijesti civilizacije.

Uvjerena sam da bića koja se sada nazivaju zmajevima potječu iz jednog univerzalnog mita, organskog i neodvojivog od života na Zemlji i naše biologije, transformirajući se kroz povijest brojnih kultura diljem svijeta, i pod specifičnim utjecajima, u razičita bića.

U mnogim tradicijama zmajevi su bili bića od velike duhovne važnosti, najveće ponekad . U istočnim kulturama i indijanskim plemenima zmajevi su uglavnom bili, a ponegdje još uvijek i jesu, štovani kao predstavnici sila prirode i svemira. Smatrani su dobrim stvorenjima i povezivani su s mudrošću i dugovječnošću. Obično se smatralo da posjeduju nadnaravne moći, a često su i povezivani vrelima, kišom i rijekama, razumljivije, sa plodnošću. U mitovima nekih kultura imaju i dar govora. 

Na Balkanu su domaći zmajevi bili dobri, a one iz tuđine, neprijateljeski raspoložene, tjerali su i svladavali zmajeviti ljudi i zajednički seoski rituali . Zmajevi su bili nadzemni predstavnici moćnog boga Velesa, a zmije podzemni. Korijen riječi ZMaj, ZMija, ZEMlja, ZIMa, ŽENa je gotovo identičan i ukazuje na ženski princip, na neka pradavna maglovita vremena kada je život na planeti bio ustrojen potpuno drugačije.

S druge strane, u europskoj mitoligiji, perzijskoj i još nekim kulturama zmajevi su često zla stvorenja, Zašto? Zašto je u nekim tradicijama došlo do veće ili manje devijacije od originalnog mita? Jasu li u pitanju različiti zmajevi?

Iz Wikipedie:

"Quetzalcoatl ("pernata zmija") naziv je za pernato zmijoliko božanstvo antičke srednjoameričke kulture. Prema srednjoameričkom mitu, Quetzalcoatl je također i mitski heroj od kojeg potječu gotovo svi srednjoamerički narodi. U tim mitovima on je često opisivan kao božanski vođa Tolteka i mnoge različite mezoameričke kulture tvrde da su jedini pravi potomci Quetzalcoatla. Božanstvo Pernate Zmije bilo je važno u umjetnosti i religiji u većini zemalja Srednje Amerika gotovo 2000 godina, od predklasične ere sve do vremena španjolskih kolonizatora. Mnoge civilizacije su štovale Pernatu Zmiju, uključujući Maye,Olmeke, Mixteke, Tolteke, Asteke. Simbolika pernate zmije govori o jedinstvu ženskog (zmija) i muškog (pero, let, nebo) principa.

U nekim dijelovima Azije zmaj se često štuje kao simbol sreće i zdravlja. Azijski su zmajevi smatrani mitskim vladarima vremena, a posebno kiše i vode. Oni su najstariji i najpovoljniji simbol u kineskoj mitologiji i Feng Shuiu. Utjelovljuju mudrost, dobru sreću, snagu, plodnost, hrabrost, božanstvenost, vodstvo, blagonaklonost i prosvjetljenje. Zmaj je energičan, odlučan, optimističan inteligentan i uspješan.

Na Dalekom istoku nebeski je zmaj mitski otac brojnih dinastija, i kineski su ga carevi nosili izvezena na svojim barjacima. Kineski zmajevi nisu prikazivani s krilima kao europski zato što se vjerovalo da oni mogu letjeti pomoću magije." 

Ovdje je ženski princip potisnut u unutarnju moć inherentnu zmaju vladaru – magiju, a zmaj je transformiran u nebesko biće i pretežito muški arhetip. No predpatrijarhalni znakovi ostali su prisutni u izgledu kineskog zmaja. Prikazuje se sa glavom kamile, rogovima jelena, vatrenim očima, dugačkom bradom, ušima krave, tigrovim šapama, orlovim pandžama, dugim, zavojitim vratom, trbuhom žabe i perajama šarana.

U staroslavenskom rodnovjerju, zmaj-zmija je Velesov predstavnik/ca. Na Balkanu Veles je zaštitnik divljači, stoke  odnosno blaga, glazbe i veselja, magije i narodne medicine, zdravlja i lukavstva. On je velikodušan i daje (Daj-bog) novac, plodnost,...On kao najveća zmija podzemnog svijeta brine o svim ostalim zmijama, odnosno dušama umrlih, a u borbe često ulazi u obliku zmaja. Zmija je duboko povezana sa snagom zemlje, a bivajući istovremeno i simbol plodnosti i falusni simbol, bipolarno je biće. Veles je i veliki zmaj, a na Balkanu posebice u srpskoj i vlaškoj magiji zmajevi su smatrani dobrim bićima koji štite zajednicu, ponekad direktno, no najčešće preko zmajevitih ljudi. Veles odnosno zmija/zmaj obitava u podnožju stabla, u pećinama, na mračnim i vlažnim mjestima, u utrobi zemlje, u suživotu sa meternicom planete, odnosno njen neodvojivi dio. Manifestacija životodajne/razorne snage planete u zlom muškom liku iz patrijarhalnih mitova.

Zmaj je dakle bilo moćno životodajno cjelovito biće koje u sebi sadrži ne samo muško/žensko jedinstvo, nego i sve elemente stvaranja i postojanja u maksimalnoj snazi. Kratak je korak od te informacije do pitanja: zašto, kako i kada je to moćno biće, božanstvo, kvaliteta ... čije je postojanje iznimno važno za opstanak zajednice,...zašto, kako i kada je taj zmaj postao negativno čudovište europske,perzijske i još nekih kultura?  

Evropski vladari i plemstvo nosili su zmajska obilježja na odorama, štitovima, grbovima. Na svim obilježjima vlasti ističu se zmajske figure kao simbol neovisnosti, vodstva i snage. Mnogi su zmajevi predstavljali i mudrost; ubijanje zmaja nije samo samo davalo pristup njegovom blagu, nego je značilo i da je junak savladao i najlukavije od svih stvorenja....Koga je to junak svladao?  

S druge pak strane, u srednjem su vijeku zmajevi često bivali simboli napuštanja vjere i izdaje, ali i ljutnje i zavisti, a s vremenom su postali i simbol velikih katastrofa. Skriveni u planinskim i podzemnim spiljama, gramzivi i mrzovoljni, ljubomorno su čuvali blago, dragocjenosti, zlato, dragulje i poneku otetu princezu...koju je naravno hrabri vitez trebao spasiti. Od čega? 

Još češće je bljedolika princeza sjedila sama, ni više ni manje, nego na samom vrhu kule od bjelokosti čekajući svog princa da uništi zmaja i prodre u nju ;). U borbi za princezu hrabri vitez je morao svladati aždaju koja bljuje vatru, odrubiti i više glava ponekad, zariti mač ili koplje u divlje srce, a ako još uzmogne, pojesti to toplo, krvavo, zmajsko srce. 

Za to vrijeme princeza je kopnila svakim danom sve više, i jedući sve manje, prestala obavljati sve prozaične životne funkcije. Lišena energije i snage, tako mlada, a tako umorna, pretvorila se u beskrvno tijelo i velike čežnjive oči koje isisavaju život iz svega što pogledaju, oči sposobne vidjeti samo svog junaka kako galopirajući stiže na bijelom konju spreman da je pretvori u svoju sjenu, pardon, ženu.
 

U nastavku  slijedi: Buđenje Zmaja