Zimski Solsticij

Zimski solsticij - najkraći dan i najduža noć u godini – 21.12. nakon  kojeg slijede tri biblijska  dana mraka do Badnje noći, 24.12. i Božića idućeg dana, kada se Sunce opet rađa i počinje rasti.

Razdoblje koje je, unatoč višegodišnjoj predbožićnoj histerizaciji društva, mnogim

ljudima teško...Mračne noći duše, depresije i povećana potrošnja sedativa, antidepresiva i alkohola u pozadini povećane predblagdanske potrošnje. Čak i ako se zadnjih godina, zbog egzistencijalne neizvjesnosti, takva stanja mogu smatrati opravdanima, treba li uistinu biti tako? Jesu li oni koji ne podliježu masovnoj božićnoj ekstazi kupovine, darivanja i druženja ....jesu li ti ljudi pomalo devijantni, imaju li poblem? Oni su u potpunosti u skladu s vremenom. I to ne samo s ovim društveno-povijesnim konstelacijama kada su razlozi za brigu stvarni, nego i sa godišnjim dobom kroz koje prolazimo. Bez smrti nema ponovnog rođenja. Makar samo mrva simboličnog umiranja potrebna je za novi početak. Ljudi koji susreću svoje najdublje strahove, tonući u intimni bezdan, u dubokom su kontaktu sami sa sobom, a već desetljećima gledam kako ih društvo uporno uvjerava u suprotno. I zato pišem. Moji snovi će biti mirniji, a buđenje vedrije ako se slike pred mojim očima i istina iz kostiju pretoče u riječi.

                                                            

 Razdoblje prije i oko zimskog solsticija kada je toplo, životodajno Sunce najudaljenije od Zemlje, dio je godine kada se planeta, koja je trenutno naš jedini dom, hladi, a sjeme novog života smješta se u njenoj mračnoj posteljici. Doba tišine kada cjelokupna priroda usporava dah i tone u duboki san i prividnu smrt, a sve suvišno se odvaja, reciklira, transformira i pohranjuje. S dubokim poštovanjem, prepuna nadahnuća gledam  umiranje starog i začeće novog, i nestajući u tišini dubokog prijelaza, u prostoru van prostora i procjepu između vremena, naslućujem svetost života i smrti...Svetost koja u potpunosti odudara od agonije umirućeg društva na aparatima gdje se umorna tijela iscrpljuju jureći od jednog supermarketa do drugog, dok mediji bruje o veličini i cijeni košarica...

Zimski solsticij je razdoblje revizije  kad s opraštanjem otpuštamo staro, kad zaključujemo stare obaveze i pripremamo se za nova poglavlja. I poželjno je u ovim danima mraka počistiti staro i posijati sjeme novog, definirati i jedno i drugo jer kako ćemo otpustiti nešto, ako ne znamo što otpuštamo, kako privući novo ako ne znamo što želimo. Kod većine starih tradicija, prvi krug je uključivao definiciju onog  što treba otići, pražnjenje posude koju ćemo napuniti novim sadržajem. 

Čarolija je u jednostavnosti i postoje ljudi koji to znaju i znajući to, žive ispunjene živote. Poput krijesnica svijetle u mraku osvjetljavajući put onima koji imaju oči da uistinu vide. Susrećem ih svakodnevno, različite sudbine, različiti svjetonazori, svuda, u svim slojevima društva, žive i unutar i izvan sistemskih zadatosti. Suština se može ispoljiti svugdje, u svim okolnostima i na najneočekivanijim mjestima. Sistem je samo u glavama, sloboda također.

Svi možemo osmisliti jednostavne postupke, rituale kojima ćemo Univerzumu potvrditi svoje namjere. Sjeme se sije ovih dana i kako posijemo, tako će nam biti. Nitko drugi to ne može učiniti za nas...u hladnoći i  mraku zimskog solsticija mi smo sami. Hoćemo li nakon njega ustati, koračati i rasti ovisi o nama samima. Isljučivo o nama samima.

I da, to jeste razdoblje darivanja, dijeljenja, ali ne zato da bi nam se višestruko vratilo, nego zbog stvaranja cjelovitosti i ravnoteže, unutar i oko nas. Vrijeme kada oni koji privremeno imaju više dijele svoje obilje s onima koji privremeno imaju manje....a svi, svi mi imamo dar za podijeliti, zagrljaj, osmijeh, riječ podrške...Čak i ako trenutno nemamo ništa, uvijek sa Zahvalnošću možemo primiti nešto, pa čak i ništa. U tome i jeste čarolija Zmajskog Svitka. U svijetu Duha, između davanja i primanja stoji znak jednakosti. Sustvarati  novi svijet možemo svi, a ako je potrebno, čak i iz prividno ničega, sada i ovdje. Svi smo pozvani, zato smo ovdje sada. Skromnije, ja sam zato sada ovdje.